U tvom gradu

Stigao sam u grad tvoje mladosti
moja daleka i nesuđena ljubavi
Svaki dan proveden tamo
Pored rijeke tvog djetinjstva,
pored rijeke tvog života
igrao sam se mislima igrao sam se snovima
Nose li struje Dunava koju kap tvog života?
Prođeš li ponekad mojim slovima?
Zamišljam kako čitaš o mojim doživljajima...
Čitaš i zamišljaš nas na ulicama Vukovara

Ti s obitelji šećeš svojom stranom
djevojčice vam skakući oko nogu
Sunce obasjava prizor, lijep je
S moje strane ulice kolege oko mene
Komentiramo sinoćnje ludorije
Hvalimo i pljujemo filmove
A tada vrijeme staje

Susrećemo se, oči se zalede
povlačim zadnji dim cigarete
Budim se i diskretno osmjehnem
Preplašeno spuštaš pogled
okrećeš glavu od mene
Ne marim za tvoje strahove,
oduvijek su tu i kad nisu
Znam da bojiš me se
ali prošlost me još uvijek grije

Bilo je to neko drugo vrijeme
Bili smo neki drugi ljudi,
neki drugi ljubavnici,
neki drugi prijatelji...
I dalje se smiješim, pitaju me
Mladene, što je smiješno?
Ništa...lijepo je...odgovaram.

Znam da znaš da znam
Znaš da razumijem, shvaćam
Znaš da odobravam,
Znam da cijeniš...


Šetao sam tako svakog dana pored Dunava
Maštao o tim pogledima
Sanjario o susretima...
Zamišljao te s tvojim djevojčicama u rukama
Zamišljao tu diskretnu razmjenu pogleda
Bio sam opet u gradu tvog djetinjstva
gdje protječe rijeka tvog majčinstva.



Prva slika je u hotelu Lav...
Ostale su na prostoru Danube Gardens, na dvije razgovaram s producentom bugarskog filma Tilt, pokušao me uvjeriti da kraj filma zapravo nije tako loš kako sam ga doživio.
Vukovar je svake godine poseban doživljaj za mene, bez da itko pa čak ni Alenka Mirković s kojom sam se spijateljio ne uviđa koliko mi znači taj prostor, to mjesto, ta rijeka.
Nitko nikada neće moći dokučiti koliko su me obilježili Vukovar i Dunav... osim jedne osobe.